First Conditional in Serbian grammar, also known as “prvi uslovni oblik”, is a common expression tool for hypothetical situations which are likely to happen or related to the future. This tense is usually formed by using the conditional form of the verb ‘biti’ (to be) followed by a verb in past participle. The ‘if’ part of a sentence is generally in the present tense.
Exercise 1: Fill in the blanks with the appropriate form of the verb in first conditional
1. Ako *budeš* (you) dobar, mama će ti kuhati supu.
2. Kada *dođem* (I come) kući, gledaću televizor.
3. Ako se *probudim* (wake up), prekinuću san.
4. Kada *kažeš* (say), svi će te čuti.
5. Ako *pojedeš* (eat) sve, moći ću ti dati kolač.
2. Kada *dođem* (I come) kući, gledaću televizor.
3. Ako se *probudim* (wake up), prekinuću san.
4. Kada *kažeš* (say), svi će te čuti.
5. Ako *pojedeš* (eat) sve, moći ću ti dati kolač.
Exercise 2: Fill in the blanks with the appropriate form of the verb in first conditional
6. Ako *bude* (be) sunčano, igraćemo se napolju.
7. Kada *priđeš* (you approach) mostu, idi desno.
8. Ako *ne menjaš* (not change) stav, izgubiću strpljenje.
9. Kada *dođem* (come), reci mi sve.
10. Ako se *smiriš* (calm down), biće lakše razgovarati.
7. Kada *priđeš* (you approach) mostu, idi desno.
8. Ako *ne menjaš* (not change) stav, izgubiću strpljenje.
9. Kada *dođem* (come), reci mi sve.
10. Ako se *smiriš* (calm down), biće lakše razgovarati.
